Šta je završeno, a šta je ostalo nedovršeno iza osovine Orban-Vučić: Naslijeđe po službenoj dužnosti
Nakon decenije snažnih političkih i prijateljskih odnosa između dvojice lidera, Viktora Orbana i Aleksandra Vučića, postoje i završeni i nedovršeni projekti.
Saradnju između njih dvojice, a potom indirektno i Srbije i Mađarske, dobro ilustruju sljedeći podaci. U proteklih deceniju i po, Mađarska je postala jedan od najvažnijih vanjskotrgovinskih partnera. Popela se na peto mjesto. U poređenju sa 2010. godinom, razmjena je porasla skoro četiri puta i približila se iznosu od četiri milijarde eura.
Investicije su imale još veći rast. Od oko 350 miliona eura, koliko su iznosile 2010. godine, sada iznose 1,5 milijardi eura, prema izjavama vlasti ovdje, a do ove sedmice i tamo. Jedan od najznačajnijih je svakako ulazak mađarske OTP banke na srpsko tržište.
U Srbiju, tačnije u Vojvodinu, u posljednjih 10 godina i to preko Fondacije Prosperitati stiglo je samo pola milijarde eura. Govorimo o subvencijama, odnosno finansijskoj injekciji koju je vlada iz Budimpešte, uglavnom preko Saveza vojvođanskih Mađara, dala investitorima u Vojvodini.
Sudbina NIS-a nakon Orbana
Neizvjesnost u vezi s prodajom većinskog udjela u NIS-u svakako raste s promjenom vlasti u Budimpešti. Iako Peter Magjar nije nagovijestio tako nešto tokom predizborne kampanje, ono što je Aleksandar Vučić rekao na RTS-u u ponedjeljak ostavlja sumnju.
Naime, Vučićev osvrt na situaciju s NIS-om mogao bi se protumačiti kao da Moskva i Washington nemaju ništa s tim. I da je situacija dovoljno komplicirana i bez njih. Iako nije bilo strogo razjašnjenja šta bi taj “međudržavni sporazum” trebao značiti, jasno je da se radi o definiranju vlasničkih odnosa. Drugim riječima, Srbija kao manjinski partner i MOL kao potencijalni većinski partner trebali bi definirati svoje međusobne odnose.
Vučićeva izjava da “obje strane imaju neke teške uslove”, s druge strane, mogla bi se protumačiti kao da Mađari traže neki ustupak. S druge strane, Srbija se vjerovatno boji kakva će biti sudbina Rafinerije u Pančevu. Ne zaboravimo da se arapski ADNOC kao suvlasnik zajedničkog preduzeća koje će biti budući kupac ruskog udjela u NIS-u praktično više i ne spominje. Opet, ne treba zaboraviti ni Vučićevu izjavu da MOL nije bio zainteresovan za Rafineriju. I da je zahvaljujući dobrim odnosima sa UAE, tražio od njihove kompanije ADNOC da se “uključi u posao”.
Ako izuzmemo te “teške uslove”, Moskva i Washington i dalje imaju glavnu riječ u ovoj transakciji. Gazprom je i dalje većinski vlasnik NIS-a i ako ne pristane na prodaju, tj. ne postavi neke “teške uslove”, prodaja bi mogla propasti. S druge strane, ako Washington više ne bude gledao na MOL i Mađarsku, koja je u nedjelju dobila novog lidera, istim očima, možda bi se dozvola OFAC-a mogla izostaviti.
Pored NIS-a, tu je i nafta
I kao da angažman sa NIS-om nije bio dovoljan, promjena vlasti u Mađarskoj mogla bi negativno uticati na izgradnju naftovoda od Novog Sada do Mađarske. Ako je to bio jedan od prioriteta za Petera Syarta, sada bivšeg ministra vanjskih poslova Mađarske, ne znači da će isto važiti i za njegovog mađarskog imenjaka.
Ako uopšte i dalje vide interes za ulaganje u projekat izgradnje naftovoda između Srbije i Mađarske, pitanje je da li će to biti prioritet za Mađarsku i Tisu na način na koji je to bio za Orbana i Fidesz. Osim toga, ovaj naftovod treba posmatrati kroz prizmu buduće energetske politike Budimpešte.
Spomenuti naftovod dio je naftovoda Družba, koji dostavlja rusku naftu Mađarskoj. Poznato je da se MOL oslanja na rusku naftu, budući da je Mađarska, za razliku od Srbije, bila izuzeta od primjene tog paketa sankcija protiv Rusije.
Hoće li ista pravila važiti i nakon Mađara koji je biračima obećao približavanje Budimpešte i zvaničnog Brisela? Čak i u situaciji kada, čak i nakon promjene vlasti, Mađarska prepoznaje interes za ulaganje u naftovod do Srbije. Pogotovo što se ne radi o velikoj investiciji, sada se može dovesti u pitanje tajming.
Više je nego logično pretpostaviti da u situaciji u kojoj mora mijenjati ne samo procese u vlastitoj zemlji, već i ekonomsku i energetsku politiku prema ključnim partnerima (EU i Rusiji), naftovod do Srbije neće biti prioritet za Mađarsku.
Nuklearna saradnja
Zbog potrebe da se osigura električna i energetska stabilnost u narednim decenijama, srpske vlasti su često spominjale učešće u projektu nuklearne elektrane Paks 2 u susjednoj Mađarskoj.
Podsjetimo se da je ovaj projekat Mađarska realizovala sa Rusijom. To može značiti i produženje ili odlaganje, u zavisnosti od toga kakva će biti nova energetska politika Petera Magyara. U tom smislu, Srbija bi sada lakše mogla ostati bez učešća u tom projektu.
S tim je svakako povezana i saradnja dvije zemlje u oblasti plina. Naime, budući da prijedlog mađarske elektroprivredne kompanije MVM o formiranju zajedničkog preduzeća s EPS-om nije prošao, uspjela je to ostvariti sa Srbijagasom.
Podsjećanja radi, MVM je EPS-u predložio formiranje zajedničkog preduzeća u koje bi uložili novčani kapital, a EPS 11 hidroelektrana Drina-Lim, ali taj prijedlog EPS nije prihvatio. Tada su se pojavile tvrdnje da nije ni razmatran.
Nešto slično se, međutim, dogodilo i u oblasti gasa. Zajedničko preduzeće MVM ONEnergy i Srbijagasa formirano je u julu 2023. godine. Bavi se trgovinom gasom, a kako je tada objasnio Dušan Bajatović, nastalo je iz potrebe da Srbija koristi kapacitete za skladištenje gasa, kojih u našoj zemlji nema dovoljno.
Prema posljednjim podacima iz finansijskog izvještaja za 2025. godinu, kompanija Serbhungas, kako se ova firma zove, ima dva zaposlena. Imala je ukupne prihode od 4,9 milijardi dinara, znatno više nego u 2024. godini, kada su iznosili 1,6 milijardi. Međutim, ostvarila je gubitak u poslovanju od 73 miliona dinara, budući da su rashodi bili toliko veći.
MVM u Srbiji
Pored zajedničkog preduzeća sa Srbijagasom, MVM ima i svoju kompaniju u Srbiji. Riječ je o kompaniji MVM Partner Serbia, osnovanoj 2010. godine. Njen osnivač i 100% vlasnik je kompanija MVM ONEnergy, članica MVM Grupe.
Registrovana je za trgovinu električnom energijom. Prema podacima iz finansijskog izvještaja za 2025. godinu, ova kompanija nema zaposlenih.
Prošle godine ostvarila je ukupne prihode od 36,2 miliona dinara i rashode od 15,5 miliona. Dobit u 2025. godini iznosila je 17,7 miliona dinara.
Od prošle godine, MVM Group je i većinski vlasnik dvije srbijanske kompanije, Energotehnika Južna Bačka i Elektromontaza Kraljevo. Kao što je i najavljeno u julu 2025. godine, kada je potpisan ugovor o kupovini 60 posto dionica, MVM je nastavio svoju strategiju regionalnog širenja. Ovom transakcijom, odnosno povećanjem udjela na 60 posto, budući da je prethodno posjedovao trećinu dionica u pomenutim kompanijama. Inače, prethodni vlasnik Južne Bačke i Elektromontaže iz Kraljeva bila je Manex grupa biznismena Dragoljuba Zbiljića.
Nekretnine i druge investicije Orbanovog zeta
Kako je Forbes Serbia pisao, u januaru 2024. godine, Diofa fund management je kupio 11 poslovnih zgrada u Beogradu. Iza fonda stoji kompanija BDPST, koju vodi Ištvan Tiborc, zet nedavnog premijera Mađarske Viktora Orbana.
Nedugo zatim, spomenuti fond je promijenio ime. Zvao se Granit Fund Management, a na web stranici kompanije objavljeno je da će se oslanjati na financijsku podršku Granit banke, u kojoj Tiborcova grupa također ima vlasnički udio.
Mađarske investicije u Srbiji posljednjih godina treba posmatrati i kroz prizmu subvencija koje su kompanije u Vojvodini dobijale od Fondacije Prosperitati. Osnovana je 2016. godine. Ovog januara, slaveći 10 godina rada, predstavnici Fondacije su izjavili da je za deceniju podržala više od 16.000 projekata, u oblastima preduzetništva, poljoprivrede, kao i kupovine kuća ili nekretnina. Samo investicije Fondacije procenjuju se na skoro pola milijarde evra.
Među investicijama iz Mađarske, pored MOL-a i OTP banke, Ministarstvo vanjskih poslova Srbije ističe Masterplast YU, Knott AutoflexYug, Mini Pani, kao i Tisza Automative.
Petrica Đaković, Forbes Srbija (Link originalnog članka)
